Ispustivši prigušeno cvilenje, pokušavajući suzdržati gorke suze koje su joj ponovno počele navirati na oči, Tesa se malo povukla iz Nikolino zagrljaja, ali nije se mogla natjerati da oslobodi ruke oko njega, a on nije dajući nikakav znak da im želim prekinuti zagrljaj. Drhtavim glasom i sa svojim ljupkim licem iskrivljenim u tužnom, krivom izrazu, Tesa je zaustavljeno govorila dok joj se sjajna suza kotrljala niz obraz.

“Žao mi je, Nikola.. . Jako mi je žao, nisam trebao doći ovamo.. . Ne zaslužuješ ništa od ovoga, nije bilo u redu što sam ti to učinio.. . Ja.. . Trebao bih ići.. . Žao mi je, ja.. . "

U tom je trenutku Tesa ponovno otvoreno plakala i jecala, osjećajući se izbezumljenom od same ideje da ode i tako se liši Nikoline uzemljujuće, utješne, zaštitničke prisutnosti.

Drhteći od hladnoće i tjeskobe koja je prodirala u njezinu srž, Tesa nije mogla prestati šmrcati i treptati kako bi razbistrila uplakane oči čak i kad je osjetila Nikoline prste na svom licu, njegove vrhove prstiju koji su nježno brisali suze s njezinih obraza i milovali nježno, prateći njezinu čeljust i smirujući je, sve dok joj nije rukom obuhvatio bradu i podignuo je tako da je gledala ravno u njegov topao pogled pun razumijevanja.

"Tesa, slušaj me, " rekao je Nikola, čvrsto je držeći u zagrljaju jednom rukom oko nje dok joj je drugom rukom još uvijek s ljubavlju milovao lice. "Nemaš razloga da ti bude žao. I nemaš razloga da budeš tužan. Sad si na sigurnom, i oslobodio si se tog idiota jednom zauvijek, i to je dobro. Nije važno koliko je neuredno bilo .. Prekid s tim beskorisnim moronom je dobra stvar i trebala bi biti sretna zbog toga.

Znam da ja jesam, " rekao je, smiješeći se tako široko i tako iskreno da Tesa nije mogla a da se sretno, iako cvileće, nasmije. "Učinila si pravu stvar što si mi došla. Tako mi je drago što si ovdje, ne mogu ni pronaći riječi. U redu je, Tesa. Ti si dobro, mi smo dobro i ja sam tu za tebe , sto posto. Shvaćam da si još uvijek malo potresen, razumijem, ali siguran si ovdje sa mnom, i bit ćeš dobro, obećavam. Sad će sve biti u redu, snaći ćemo se, kao i uvijek. Nema potrebe da budeš tužna, ili krivi ili bilo što od tih gluposti. Učinio si pravu stvar i sretan sam što jesi. "

Osjećaj trnceve topline prostrujao je Tesinim zaobljenim malim tijelom i veliki spontani osmijeh osvanuo joj je na usnama. Tu je bila, u Nikolinom naručju, i sve se odjednom činilo u redu, baš kao što se i nadala da hoće.

Njegove razumne riječi dale su smisao kaosu u njezinu umu, njegovo istinsko suosjećanje dalo je svjetlo, nadu i radost njezinom uznemirenom duhu. Njegove inteligentne oči kao da su gledale pravo u samo njezino biće, vidjele njezinu pravu bit i prihvatile je u potpunosti, bezuvjetno. Sama njegova prisutnost učinila je da se osjeća dobro, njegovo visoko mršavo tijelo djelovalo je tako čvrsto i čvrsto i ohrabrujuće, kao i uvijek prije, a njegov bezazlen osmijeh bio je takvo olakšanje vidjeti da je iz nje izmamio napad vedrog, spontanog hihotanja.

"O, Nikola! Hvala ti! " Tesaa je za cvilila, žurno se priljubivši uz Nikolino tijelo, uživajući u osjećaju njegovih zategnutih, mršavih mišića koji su je pritiskali. "Tako sam sretna što čujem da to govoriš! Bila sam tako uplašena i zbunjena, ali znala sam, znala sam da je to prava stvar! "

Milujući joj lice i odmičući joj vlažnu kosu s čela, Nikola se nastavio smiješiti i s ljubavlju gledao u Tesine velike blistave oči, nesposoban govoriti dok mu je bujica emocija srce ludo tuklo u prsima.

Neometano, djelujući po čistom instinktu kao da su oboje vođeni slatkim, zajedničkim sjećanjima na bezbroj puta kada su se tako ponašali dok su bili dečko i djevojka, Tesa je ustala na vrhove prstiju dok se Nikola nagnuo, a usta su im se zatvorila za poljubac.