Iva nije mogla a da ne prasne u smijeh. Nikola joj se pridružio i ubrzo je teško raspoloženje koje ju je tištalo nestalo. Gledajući u njegovo, zgodno lice s naočalama, Iva je osjetila val emocija prema tom neobičnom, jedinstvenom tipu kojeg je srela tako slučajno, ali na čija se mišljenja i savjete toliko oslanjala. Bez razmišljanja se bacila na Nikolu i čvrsto ga zagrlila, uhvativši se za njegovo visoko, žilavo tijelo. Nasmiješila se kad je osjetila kako ju je srdačno zagrlio.
"To je nešto što pravi Sheldon ne bi učinio tako lako! " Iva se zahihotala.
"To je njegov gubitak, zagrljaji su najbolji! " Nikola se našalio, nasmijavši ih oboje. "Onda, hoćeš li biti dobro? Žao mi je što si se osjećao loše, ali jednostavno sam ti ovo morao reći. Previše mi je stalo do tebe da bih šutio.

"
"U redu je, Nikola, zapravo mi se jako sviđa tvoja iskrenost. Uvijek znam da, što god kažeš, to nikad nije sranje. Dobro smo", kimnula je glavom prije nego što je ispravila svoja vitka ramena i rekla: "Bolje da sad idem . "
"Jesi li sigurna? Možeš ostati ovdje koliko god želiš, a i Mia će se kasnije vratiti. S pizzom! "
"Ne, u redu je", rekla je Iva, ustajući da ode, osjećajući trnce i nejasne dok je puštala Nikolinu ruku. "Nisam baš raspoložen, ali hvala. Nemoj reći Marku da sam svratila, u redu? "
"Naravno", Nikola je kimnuo.
Kad je otvorila vrata, Iva se okrenula i ugledala Nikola kako sjedi na kauču, gleda prema njoj i komično maše za pozdrav. Na Ivinim usnama bio je osmijeh dok je izlazila iz stana.
Nikola je zakasnio na Markovu zabavu, ali nije ga bilo briga.

Pristao je ići samo zato što je znao da će i Mia i Iva biti tamo. Ipak, mrzio je pomisao da mora provesti večer u vinskom baru punom Markovih prijatelja s pravnog fakulteta, kolega stažista i drugih budućih tipova odvjetnika. Nikola se bez imalo osjećaja krivnje odlučio vratiti u stan kako bi se lijepo istuširao prije odlaska na zabavu, i što ako je to značilo doći tamo mnogo kasnije nego što je trebao.
Smješkajući se dok je još jednom prevario zahrđalu staru bravu da se glatko otvori iz prvog pokušaja, Nikola je ušao unutra. Čim su se vrata za njim zatvorila, znao je da nešto nije u redu. Prema Nikolinim procjenama, Iva je do tada trebala dati Marku njegov nezasluženi rođendanski dar i oboje bi trebali biti za barom, Marko piti sa usranim smiješkom, a Iva sjediti neudobno, žaleći što je s njim izgubila analnu nevinost.

Nitko nije trebao biti kod kuće. Ali očito to nije bio slučaj.
Razarajući jecaji koji su dopirali iz dnevne sobe Nikolu su bili nepogrešivi. Bio je samo blago iznenađen kad je ugledao Iva kako se potišteno sklupčala na kauču, grlila je koljena i isplakala oči. Nosila je krhku ružičastu haljinu koja nikako nije skrivala njezine zrele, živahne sise i par odgovarajućih prozirnih tangica. Vizija Ivine glatke mace i sićušnog čuperka plavih stidnih dlačica na njezinom brežuljku na trenutak je omela Nikolu, ali njezino očajničko cviljenje držalo ga je usredotočenim.
"Iva", tiho je rekao, približavajući se kauču, "u redu je, sada sam ovdje. "
"Odlazi, Nikola.. . " Iva je jecala, podižući glavu da ga pogleda podbuhlim očima punim suza. "Samo me ostavi na miru, sada želim biti sam, molim te..

. "
Znajući bolje, Nikola je ignorirao Ivine riječi i sjeo pokraj nje. Trznula se kad je obuhvatio njezina gola ramena. Iva se samo na trenutak opirala kad ju je Nikola nježno privukao k sebi, a zatim je glasno uzdahnula i opustila se, dopustivši mu da je drži u zagrljaju. Neko je vrijeme Iva samo plakala i plakala, lica pritisnuta u Nikolinu košulju dok je on prelazio rukama duž njezinih ruku i kroz njezinu kratku plavu kosu. Nikola nije rekao ništa, samo ju je zagrlio i umirio dok je ona sve to ispuštala.
Napokon je Iva podigla glavu i suočila se s Nikolom. Usne su joj još uvijek drhtale, ali izraz joj se činio dovoljno usredotočenim dok je mrmljala: "Bio si u pravu za Marka.. . Nije me zaslužio.. . Gad me varao! "