Izmišljena priča

Razgovor koji smo Branka i ja telefonom vodili dvije cijele noći doista nam je pomogao, rekli smo jedno drugom posve iskreno sve što osjećamo i što želimo, ali je tim više naš prvi neposredni susret bio teži i rekao bih krutiji. Sva je sreća da se nismo sreli nasamo, jer bi nam bilo još neugodnije, nego u studentskom restoranu gdje je opći žamor ipak atmosferu činio opuštenijom.

Kad je o meni riječ moram priznati da mi je tada bilo strašno neugodno zbog spoznaje da sam Branki priznao da bih jednako kao što sam lizao njezine gaćice i još više htio lizati njezinu mačkicu, a ona je pak bila posramljena jer se prisjećala kako je uzbuđeno kazala da bi voljela da je satima ližem. Naš se razgovor u restoranu stoga svodio na fakultetske obaveze i slične gluposti, ali smo oboje, čim bi nam se pogledi sreli, u njima prepoznavali jednu puno ljepšu temu, ma koliko nam zbog toga bilo neugodno.
– Šta ćemo Brankica? – ipak sam se nekako usudio pitati kad smo nakon ručka ustajali.
– Iskreno da ti kažem, ne znam – rekla je – ponovno činiti ono što dosad nema smisla, jer se sada puno bolje poznajemo i oboje želimo više. Ali ono što smo skupa proživjeli bilo je uistinu predivno i nadam se da će nam ubuduće, ako se odlučimo ići dalje, biti još ljepše – zaključila je nadahnuto moja mezimica.
– A kako misliš da bismo mogli učiniti sljedeći korak? – pitao sam gotovo djetinje naivno.
– U tome i jest problem – odgovorila je – ali sigurna sam da oboje to želimo i znam da će se to dogoditi. Možda jednostavno trebamo prepustiti da se neke stvari poklope i da slučaj odluči umjesto nas.

Idućih nekoliko dana Branku nisam sretao, ali je ona svaku večer bila u mojim mislima. Nadraživao sam se i žestoko svršavao, prisjećajući se kako je strastveno kazala da bi mi se dala lizati satima. Uzbuđivala me je i pomisao da ni ne pomišlja sa mnom izgubiti nevinost, a također i činjenica da joj se, kako je rekla, gadi i sama pomisao da bi ona mogla oralno zadovoljiti mene. Taj blago nadmen stav, ali bez ikakve zle pomisli – Brankica je jednostavno bila svjesna svoje poželjnosti, bio je za mene, koji sam po naravi relativno podložan, više nego poželjna osobina. Zato sam željno, s požudom, očekivao daljnji razvoj našeg odnosa, nadajući se da će se on formirati na razini otprilike “obožavana djevojka i njezin lizač”.
Za mene sasvim neočekivano Branka me u petak navečer pozvala u svoju sobu, ima za mene, kazala je s putenim osmijehom, lijep poklon. Kad je već tako, razmišljao sam, ne smijem ni ja doći praznih ruku, pa sam to popodne proveo obilazeći specijalizirane butike intimnog rublja. Na kraju odlučio sam se za Victoria Secret, svileni kompletić s dvojim gaćicama, od kojih su jedne naravno bile tangice, i nije mi nimalo bilo žao što me je to zadovoljstvo koštalo dvomjesečnog menija u restoranu studentskog centra.
Navečer, u dogovorenih devet sati, sav gotovo u transu, pokucao sam na Brankina vrata, a sama njezina pojava – bila je naime odjevena u kožnu minicu i imala je čizmice gotovo do koljena, jednostavno me dotukla.
– Prekrasna si – rekao sam bez daha.
Sretan osmijeh bio je najpoželjniji odgovor koji sam mogao dobiti. A ni obećani mi poklon nije mogao biti poželjniji, Branka mi je, kako je kazala za tajnu uspomenu, pripremila komplet od sedmodnevnih gaćica. U svakome od njih, izvjestila me je, po jednom se je pomazila, ne mičući ih, i zatim u njima provela noć i dio drugog dana. Priznajem, možda sam malo pogrešno shvatio poziv te večeri i primljeni poklon pa sam Brankici, odmah nakon što je s guštom razgledala uzvratni dar, predložio da ga predamnom isproba. Nije uopće bila oduševljena idejom, možda zato jer se sporije uzbuđuje od mene, tješio sam se, a nakon mog vrlo pažljivog nagovaranja dodala je kako razlog leži i u činjenici da nije depilirala intimnu zonu.
– Ne bi bilo lijepo da vidiš kako mi sa strane gaćica promiću dlačice – zbunjeno je objasnila.
Poznajući donekle žensku ćud bilo mi je posve jasno da bi inzistiranje moglo samo pogoršati naš odnos, pa nisam ni pokušao. Uspio sam, mijenjajući taktiku pristupa, ugovoriti susret iduće večeri, pa sam, nedugo zatim, ipak bezkrajno sretan napustio Brankinu sobu.
– Joj, kako je prekrasan kompletić koji si mi kupio, i kako mi samo dobro pristaje – namignuvši mi zavodnički kazala mi je Branka kad smo se idući dan sreli u dvorištu studenskog doma. – Mogla bih ti večeras prirediti stiriptiz.
– Bio bih ti vrlo zahvalan, znaš da to iznad svega želim – odgovorio sam bez daha.

Dogovorili smo susret za 21 sat, posebna draž bila je u tome što nijedno od nas nije znalo koliko će on trajati niti kako će se završiti. A kad mi je u dogovoreno vrijeme Branka otvorila vrata, struja između nas bila je toliko snažna da bi, činilo mi se, mogla proizvesti svjetlo. Branka je, nisam to ni u najluđem snu mogao očekivati, bila odjevena kao da će uistinu nastupiti u nekom erotski sofisticiranom baru, ispod tamnog a poluprozirnog negližea naziralo se rublje koje sam joj poklonio, i, što me je posebno uzbudilo, čarape s podvezicama. Na lijepim, ženstvenim nogama, izduženim seksepilnim, visokim štiklicama, s grudima koje kao da su htjele iskočiti iz košarica grudnjaka i frčkavom kosom do preko ramena Branka je izgledala izazovno do pakla.
– Sjedi na krevet – kazala je, pomičući sjenilo noćne lampice, tako da je ono stvorilo gotovo mišične sjene – i gledaj. Poslušao sam i već za nekoliko trenutaka opčinjen gledao kako se erotično njiše u ritmu glazbe. Plesala je tako skladno, kao da joj je to životni poziv, usput se skidajući, i nakon samo nekoliko minuta ostala je jedino u gaćicama i čarapama, no ja sam to shvatio tek nakon što mi se okrenula sučelice, kad sam bio primoran prestati buljiti u njezinu tangom otkrivenu guzu.
Grudi, napeta skoro četvorka, lelujale su se u ritmu glazbe i pokreta njezina tijela, za koje je stalno bio prikovan moj pogled. Onda je Branka sjela na krevet svoje cimerice, tako da joj međunožje bude osvjetljeno poput glumaca na daskama kabarea, raširila noge i prstima nježno odmakla tangicu. Oko punih, nabreklih usmina, na kojima su se sjajile kapljice sluzi, nije bilo ni jedne dlačice, samo se mali, tamni čuperak, veličine kutije šibica, nazirao na pubisu. Shvatio sam to kao otvoreni poziv, a u trenutku kad se spuštao na koljena kraj trona svoje princeze on je i uslijedio. – Dođi, ljubi me – rekla je od uzbuđenja suhim glasom.
I, već nakon valjda sekundu, moje su usne sisale bogatstvo koje im se nudilo, a jezik polako ali sigurno prodirao u još netaknutu šupljinu.
– Ahh, daj, ljubi mee, daj – stenjala je Branka dok su se njezina bedra sve jače stezala oko moga lica. Već nakon nekoliko dubinskih pokreta jezikom osjetio sam prvi nekontrolirani grč, jezik i usne bili su mi natopljeni sokovima prvog Brankinog orgazma. – Nemoj prestati, liži, daaj, još ću jednom, ližiii – jecala je i, privlačeći mi glavu u svoje međunožje, predala se joj jednom sladostrašću.
Osjetivši kako se mišići sokovima izdašne mace grčevito stežu oko mog jezika, kao da se trude usisati ga, nekontrolirano sam prodrmao glavić svoje alatke, koja u ovoj igri nije bila predviđena za korištenje, i svršio u hlače, napunivši ih obilato vrućom spermom…

Erotske priče