Perverzna medicinska sestra

Prije nego što započnem priču, želio bih vam reći da su priče o kojima ću vam pričati izmišljene i samo su dio moje bujne mašte. Evo četvrtog tjedna mog oporavka jutros. Četvrti tjedan nisam vidio vlastite noge, trbuh, koljena. Ležao sam u žbuci za gips i jedino što sam se mogao pomaknuti bila je lijeva ruka i gotovo sva lijeva podlaktica. Sam je potez bio prilično bolan, kažu liječnici, atrofija mišića. Nisam se žalio, pad sa motora bio sam toliko sjeban da nitko nije mogao, pa ni sam ne znam kako sam preživio. Ne samo da sam preživio, nego nemam trajne posljedice, barem tako kažu. Ali zato ću morati leći i leći i leći. Doktor Kostić, šef kabineta, kaže da je najmanje 6 tjedana u sudoperu i vidjet ćemo kasnije.

Bolovi slomljenih kostiju su prestali, bolovi u mišićima i razne ogrebotine, ogrebotine, razderotine i što još znam .. . čirevi polako prolaze, ali sada je novi problem, nepodnošljiv svrbež na koži, koji usporava u gipsu. Sve će to proći jednog dana, samo kad.

Moji roditelji i brat svakodnevno su me dolazili posjetiti. U početku su bili potpuno izgubljeni, ali kako je vrijeme odmicalo, i svijest o tome da je prošlo sve gore postajala je sve jača, pa je i ukor. Znam da su bili na svom mjestu, sve što mi se dogodilo stvorio je moj vlastiti idiotizam, ali sada što ovdje mogu učiniti.
U početku nisam mogao ni jesti, primao sam infuzije, a nakon deset dana prvi put su mi dali šalicu čaja, a zatim keks. Sada jedem manje normalnu hranu, samo me neko mora nahraniti. Još je veći problem od hrane problem nužnosti. I bilo je raznih faza, prvo ništa, zatim kateter mokraće, i gotovo sve nesretne propasti bolnice, guska i lopata.

Prvu gusku na mene je stavio moj rođak, a zatim i svi drugi koji bi je pronašli. Sasvim ponižavajuće, zar ne. Ali tvoj život je čudo. Slatko je živjeti čak i kad se raspadaš od raka, a kamoli u mojoj situaciji, privremeno imobiliziran, ali trajno blesav.

Prije nekoliko dana moj je oporavak ušao u novu fazu. Probudio sam se usred noći i shvatio da imam erekciju. U početku sam mislio da se razbolim, ali ipak sam uspio napraviti razliku. Palo mi je na pamet da pozovem sestru da mi donese gusku, a kad sam zamislio žensku ruku kako prilagođava moju natečenu koru prljavoj boci, moja erekcija se povećala.

I nazvao sam sestru. Volio sam Milicu, mladu crnkinju koja je tek izašla iz škole, kratku kosu i prilično veliku guzu, ali pojavila se Rada, debela, puno starija i prilično ružna plavuša, obično obojena plavuša.

"Što je dovraga Sumaher, o čemu se radi? "Pokucaj na vrata, " probudi cijelu odjelu "
"Trebam sestru od guske", rekla sam razočarana što nedostaje moja Milica
"Pa, dovraga, dobio si zvono na krevetu", zarežao je opet, nagnuvši se pored labavije gdje je stajala guska.
"Što je sa zvonom za mene", pitala sam, iznervirana.

"Aw, oprosti, zaboravila sam da nemaš ni jednu ruku slobodnu", rekla je, ispričavajući se, nekako uvjerljivo.
Zatim bez riječi podigne carsav koji je prekrivao jedini dio mog tijela koji nije oklopljen, moje genitalije. Kita je počela plakati malo dok smo se svađali, ali još uvijek je bila erekcija. Ona ga rutinski hvata lijevom rukom i stavlja tu plastičnu hladnu bocu sa širokim grlom s desne strane. Iako je obično prvi dio procesa "davanja guske" završio tamo, njezina je ruka ostala nekoliko sekundi duže nego inače. Činilo mu se da ga teži, njegova težina, njegova toplina, ukočenost.

"Ma dajte, gospodarice, malo se naspavajmo. Tek je pola tri sata", rekao je, obično kao da je to administrativna služba, a ne najintimniji dodir žene muškarcu. Bila je to misao za nju, ali nije pomoglo da sam čak počeo puniti lonac.
"Pa što je, imate problem? - zabrinuto je pitala. "Samo se opustite"
U panici sam, što ako me ujeda, što ako se razljuti? Pokušao sam se nategnuti, ali jednostavno nije uspjelo. Moj kurac je postajao sve veći. Zabio se u zidove prljave boce, povrijedilo me. Smijao sam se, ne znajući je li to bol ili zadovoljstvo.
Voli trzati, kao da spava.

"Pa što je to? Čekaj, čekaj da vidiš ", rekao je glasom koji se stariji obraćaju djetetu u nevolji. Izvukla je gusku i moj kurac se ispravio svojom dužinom.
"Whoa, što imamo", prošaptao je i pogledao me. "Pa, ne volimo zvučne signale, zar ne? " Ona počne gušiti, "nešto drugo se radi s nama. " Nešto tako uzbudljivo, tako strastveno, tako ženstveno. Ono što kažu seljani gurne joj kurac iz očiju. Već sam rekao da je stara i ružna i debela, ali u tom trenutku bila je to žena, žena spremna da baci na moj nesretni natečeni komad mesa koji teče s gipsane školjke.
Uzela ga je u ruku, stisnula jednom, a zatim drugi put, kao kad ste zagrijali plastelin da biste ga mogli dobiti. Prilično jak, čak i bolan, a onda ga je počela udarati.

"Sad će ti Rada olakšati. Samo je čuti, opusti se i uživaj", šapnula je, gotovo šištajući. jako nas nervira naša arogancija i ruganje u hodnicima. Njezin se lik prvo odmiče od mene, a zatim gornji dio polako se počinje spuštati prema mojoj preponi. Nije pustila kurac iz ruku. U tami sobe mogao sam vidjeti samo kako joj sjena lebdi nad trbuhom, a zatim odskakuje i trza se. Osjetio sam njezine usne na mojoj glavi, vrući dah uzimajući moju već razdraženu kožu, a onda mi je kurac nestao u toplini njezinih usta. Trepnula sam. Sjetio sam se raznih dima koje sam imao prije. Različite žene koje su me učile, druge koje sam naučila. Kako to radi, kako sisa, liže, gricka, ali nijedno moje pušenje do sada nije bilo takvo.
Ležao sam kao trupac, potpuno nemoćan, Rada je pušila i nisam mogla pomaknuti ni prst, legla sam, lijevom rukom gurala automobil, ali to je bilo sve.

Mogla je raditi sve što želi, poljubiti ga, isisati i ugristi, odrezati i nisam mogla ništa učiniti. Taj me osjećaj bespomoćnosti preplavio i svršio sam. Odbacila je glavu tako da nisam sve tresla u usta, ali nije je prestala trzati. Sama se trzala, odgurnuvši me. Savršena slika. U sumraku sam mogao vidjeti da je mrak, kao u transu. Stisnula me, postajala je sve jača, povremeno čak i bolna za mene, ali šutjela sam i pustila je da plače. Nakon nekoliko polu-uzdaha, a zatim bolnog cviljenja mog kuraka, ispuštala je dubok, ali ne i glasan uzdah. Došla je.

Rezao sam. Polako se smjestila, raskopčavši uniformu, brišući znoj s cijelog lica.
"Sjajni ste Sumaher", rekao je "šteta što ste toliko slomljeni"
"Hvala, hvala", rekao sam
"Hvala, i ja sam uživala", izašla je, a ja sam osjećala da sam zaslužna:
"Hej, Rado, daj sad ovu gusku"
"Evo, ali hajde, nemojte mi smetati", smijala se
"Kad ste opet na dužnosti", pitao sam je, s namjerom da zakažem još jednu šalu
"Samo za mjesec dana, sutra idem na odmor", rekao je i dodao, "ali čekat ćeš ovdje Rada" i izbaci me na gips.

Erotske priče